Sisanje prsta je normalna faza u djetetovom razvoju do 2 godine života. Djeca to rade još u majčinoj utrobi jer im je to način komuniciranja i upoznavanja svijeta oko sebe. Epidemiološki podaci govore da je sisanje prsta u ranom djetinjstvu vrlo raširena pojava. No, ako takve navike postoje nakon početka nicanja trajnih zuba, najčešće rezultira malokluzijom. Malokluzija je poremećaj zagriza.
Prst stvara direktan pritisak koji je odgovoran za pomak gornjih inciziva labijalno i donjih inciziva lingvalno. Uz pomak inciziva, dolazi i do pomaka čeljusti prema dolje što dovodi do prekomjerne erupcije posteriornih (stražnjih) zuba. Malokluzija koja pritom nastaje je anteriorni otvoreni zagriz (na prednjim zubima) uz prisustvo uskog gornjeg zubnog luka. Također, pritisak obraza na zube se pojačava kada se obrazni mišić kontrahira za vrijeme sisanja. Koliko će se zubi pomaknuti ovisi o jačini tj. sili koja djeluje na zube, ali i o vremenskom periodu. Djeca koja sišu 6 ili više sati dnevno mogu razviti veću anomaliju od onih koji jače sišu, ali manje vremenski.
Terapija koja se provodi je ortodontska, no nema smisla počinjati dok traje navika sisanja. Naglasak treba biti na individualnom pristupu.
The post Sisanje prsta kod djece appeared first on Poliklinika Šlaj-Anić.